Obnova crkve i samostana

Obnova crkve i samostana

Križ obnove

Obnova je počela u znaku križa. Prvi radnici od pronađenih dasaka napravili su križ koji i danas stoji u samostanskom klaustru.

P. Gordan Propadalo

P. Gordan Propadalo, gvardijan, obnovitelj unutrašnjosti crkve od 2008. godine.

Do razaranja tijekom Domovinskog rata, kada je crkva teško oštećena i franjevci prognani, franjevački samostan s crkvom sv. Filipa i Jakova bio je najstariji očuvani barokni spomenik i uopće najstarija vukovarska građevina. Kompleks je danas izvana obnovljen i registriran kao spomenik kulture A kategorije.

Obnova crkve sv. Filipa i Jakova izvana kao najzahtjevnijeg i najbitnijeg objekta u Vukovaru, te konstruktivno najzahtjevnijeg zahvata na području Slavonije i Baranje započinje 1998. godine. Istodobno, obnavlja se zvonik na crkvi, te samostan s odradom vanjskih konzervatorskih radova.

vukovar crkva sv. filipa i jakova

Obnova uz rizik

Obnova je završena 2000. godine zaslugom Ministarstva javnih radova, obnove i graditeljstva, a darom Zagrebačke županije. Radove obnove izvela je vukovarska graditeljska tvrtka „Volko“.

Nakon obnove crkve i samostana izvana, uslijedila je obnova samostana iznutra koja je uz mnogobrojne majstorske radove završila 2004. godine kada su se braća franjevci ponovno uselila u svoj voljeni samostan. Prostorije i hodnici su lijepo u uređeni. Braća franjevci smješteni su na prvom i drugom katu s pogledom na grad, upravo gdje su i prije stanovali, a časne sestre imaju svoj posebni ulaz i samostansko krilo s pogledom na Dunav i klaustar.

Obnova u tijeku Pogled na franjevački komplekst nakon obnove 2002

Kapelica Gospe žalosne ostavljena neožbukana kao rana iz 1991. godine

Kapelica Gospe žalosne ostavljena neožbukana kao rana iz 1991. godine

Hodnik prije radova ARZ Hodnik nakon radova BAROKNO - KLASICISTIČKI PROZOR SAMOSTANA prije obnove ARZ PROZOR NAKON OBNOVE SAMOSTANA Rasvjeta crkve obasjava svodove

Unutarnja obnova crkve sv. Filipa i Jakova počela je krajem 2008. godine dolaskom novoga gvardijana, fra Gordana Propadala. Krenulo se najprije sa žbukanjem, instaliranjem podnog grijanja i popločenjem. Pločice koje su postavljene u svibnju 2010. godine identične su onima prije razaranja Vukovara, a budući da ih kod nas nitko ne proizvodi, preko Njemačke su dobavljene iz Maroka i položene u rekordnom vremenu. Oltari sv. Antuna, Gospe Lurdske i sv. Franje su obnovljeni, dok je oltar Gospe Žalosne obnovljen u „ranjenom“ obliku.

Crkva iznutra nakon ratnih razaranja

Crkva nakon ratnih razaranja od 1991. do 1998. godine

Crkva iznutra od 1998. do 2008. godine.

Crkva iznutra od 1998. do 2008. godine (vrijeme sušenja)

Crkva obnovljena iznutra 2012. godine

Crkva obnovljena iznutra 2012. godine

Postavljeno je 48 novih klupa, dok su se postojeće stolice zadržale na lateralnim dijelovima crkve. Ispovjedaonice su izgrađene  u stilu u kakvom su bile ranije, kao i sakristijski ormari. Elektrifikacija je provedena, rasvjetna tijela i ozvučenje instalirani, a kor crkve gotovo je spreman prihvatiti nove orgulje, koje će prema broju registara biti druge u Đakovačko-osječkoj nadbiskupiji.

Da bi se ipak ostavio trag stradanja crkve u Domovinskom ratu jedan dio crkve, tj. kapela Gospe Žalosne, ostavljen je neožbukan[1], odnosno ranjen s cijelim oltarom Gospe Žalosne koji je bio miniran i razbijen u 60 komada. Zidovi u kapeli sv. Franje ožbukani su i restaurirani kako su bili prije Domovinskog rata[2], dok je sav ostali dio crkve ožbukan u bijelo s nadom da će jednoga dana u svjetlu stare slave doći i novi oslici. Radove žbukanja i postavljanja pločica u crkvi izvela je osječka građevinska tvrtka „Monte Mont“.

Pogled na franjevački komplekst u tijeku obnove Franjevački samostan u tijeku obnove

[1] Vukovar, u svojoj naravnoj i legitimnoj težnji da bude „svoj na svome“, pod silinom zla i nasilja, doživio je razaranje – razapinjanje i umiranje, kako na materijalnim objektima tako i na tijelu i dušama svojih građana. Inicijativom fra Gordana Propadala, gvardijana „rane“ nanesene Vukovaru trebalo je više valorizirati i pod pastoralno-teološkim vidom, tj. u svjetlu Kristove smrti i uskrsnuća. Kao što je Krist na „hramu svoga tijela“ sačuvao biljege svetih rana, zar ne bi priličilo da i „rane“ nanesene Njegovom „svetom hramu“ – crkvi, budu sačuvane i da, za današnje vrijeme, svjedoče svijetu o strahoti zla, kao i o trpljenju i ljubavi nevinih.

[2] Zidove u kapeli sv. Franje ožbukali su i obnovili u svjetlu prije Domovinskog rata restauratori György Kiss i Marijan Sušac u prosincu 2008. godine.

1,884 total views, 2 views today