ŽUPA SV. FILIPA I JAKOVA VUKOVAR

Kapele, kapelice i križevi

Kapele, kapelice i križevi

Zavjetne kapelice Vukovara jedan su od segmenata kojima Vukovar kao grad potvrđuje svoju duboku ukorijenjenost u zapadnokršćansku tradiciju, a time i europski kulturni krug. Zavjetni su darovi ili žrtve, naime, oblik iskazivanja vjere još od najranijih kršćanskih vremena, pri čemu pak ne treba zanemariti činjenicu da su oni prepoznatljivi i u pretkršćansko vrijeme koje je na ovim prostorima moguće pratiti još od vučedolske kulture.

Vukovarske su zavjetne kapelice specifične što devastacijom u Domovinskom ratu poprimaju i dodatnu simboličnu razinu: osim što su spomen na mučenike, one su uklopljene u „mučeništvo“ koje se događalo stanovnicima, vjernicima koji su im hodočastili i koji su ih prethodno izgradili. Nesumnjivo je da će upravo ta okolnost potaknuti niz novih zavjeta koji će se moguće realizirati i gradnjom novih zavjetnih kapelica. Do tada treba obnavljati, hodočastiti i čuvati one postojeće.[1]

 

Kapela sv. Roka

Izgrađena je u Novom Vukovaru i blagoslovljena 1740. godine. Veličina kapele je 15,10×5,68 metara.[2] Sagrađena je zaslugom stanovnika njemačkog podrijetla iz Novoga Vukovara, a 1805. godine kapelica je sredstvima i odlukom grofa Eltza produžena, povišena i uređena te dobiva izgled sličan današnjem. Prije rata predstavljala je u arhitektonskom smislu izuzetan spomenik staroga graditeljstva lukovičastoga oblika, prekriveno drvenom šindrom.

U srpskoj agresiji 1991. godine teško je devastirana i oštećena. Kapela je potpuno građevinski obnovljena donacijom Šibensko-kninske županije i financijskom potporom vlade Republike Hrvatske 2003. godine, od kada se u njoj ponovno redovito slave nedjeljne svete mise. Na crkvenom zvoniku je i sat na tri strane, a u zvoniku su dva nova zvona, lijevana u ljevaonici „Tržič“ u Zagrebu 2001. godine. Zvona i sat su elektrificirani a pokreće ih digitalni uređaj postavljen u sakristiji. U kapeli se nalazi velika oltarna slika sv. Roka, sv. Rozalije i Sebastijana, vraćene iz Novog Sada 2001. godine. Na ostatcima zidanog oltara postavljeno je svetohranište s ključem. Koncilski oltar s ambonom kao i svetohranište, dar su Školskih sestara sv. Franje Asiškog iz njihove kapelice u Ybbs.u/Donau u Austriji. Dio crkvenih klupa je njihov dar kao i ispovjedaonica s rešetkom. Ostatak crkvenih klupa darovao je grof Jakob Eltz. Kako nisu bile primjerene prostoru, preuređene su u stolarskoj radionici Lazara Horvackog u Vukovaru i postavljene u kapelu. U kapeli se nalazi stara propovjedaonica kao i drvena korska ograda. Na glavnom ulazu u kapelu, s lijeve strane, privremeno je smješten kip sv. Antuna Padovanskog, dar gosp. Antuna Hilla iz Njemačke. U sakristiji se nalaze dva nova ormara, polovni pisaći stol te protočni plinski bojler za podno grijanje koje je u funkciji. Kalež je dar splitske župe Gospe Fatimske. Dva su mala ciborija, ampule s podložnikom od stakla, crkveno ruho – misnice svih liturgijskih boja, dvije albe, i komplet liturgijskih knjiga s velikim novim misalom.

Kapelica Bl. Alojzija Stepinca je montažna kapelica, premještena iz samostanskog dvorišta 2001. godine. Postavljena je na gradskom zemljištu na području dijela grada Vukovara koji se naziva Mitnica. Kapelica je naslovljena na Blaženog Alojzija Stepinca. U njoj se sveta misa redovito služi svake subote. U kapelici se nalazi pokretni drveni oltar postavljen na drveni podij, 20 drvenih klupa po 3 metra, jednoobrazno postavljenih komadima tepiha. U kapelici je 2006. godine postavljen vrlo lijepi križni put raspoređen po cijeloj kapelici. U velikom ormaru se nalaze misnice svih liturgijskih boja, dvije albe. Srebrni kalež s ciborijem i pliticom, iznutra pozlaćeni, dar su Franjevačkom samostanu Vukovar od austrijskog benediktinca P. Columbana Lusera, Srift Goettwein. Staklene ampule s pozlaćenim podloškom dio su inventara. Barokni ciborij dar je svećenika iz Rukavca dr. Đure Pušakrića, štovatelja sv. Bone. Kapelica je opskrbljena svim liturgijskim knjigama i misalom. Ispred kapelice se nalazi metalni montažni toranj s nadstrešnicom ispod koje se nalazi zvono ugodnog zvuka. Zvono je vlasništvo Franjevačkog samostana iz Čakovca, a posuđeno je Vukovaru pri povratku iz progonstva 1998. godine.

Kapelica Gospe Žalosne nalazi se na Starom katoličkom groblju. Ona je zavjetna kapelica za vrijeme kuge 1739. godine, a sagrađena je i blagoslovljena 1744. godine.[3] U njoj je bila slika Gospe Žalosne sve do požara kada je prenesena u franjevačku crkvu sv. Filipa i Jakova. Kapelica je bila hodočasničko mjesto za mnoge bolesne koji su potom ozdravljali. Nesretnim slučajem 2. studenoga 1921. godine, na Dušni dan, kapela je izgorjela u požaru. No, vjernici Vukovara su je ponovno podigli 1923. godine. U Domovinskom ratu 1991. godine je potpuno uništena. Povratkom župljana i braće franjevaca je obnovljena 1998. godine, donacijom Hrvatske katoličke misije iz Švicarske. Mise se služe dva puta u godini, na sam blagdan Gospe Žalosne i na Dušni dan. Uz samu kapelicu nalazi se i grobnica otaca franjevaca u kojoj su prema grobnom natpisu sahranjena sljedeća braća: o. Đuro Lešković (1928.), o. Alojzije Pišpek (1945.), o. Jeronim Knoblehar (1949.), fra Justin Novak (1956.), o. Placido Belavić (1957.), o. Edmund Knaus (1958.), o.  Romulad Radelić (1965.), o. Florencije Forjan (1966.), o. Danijel Novak (1969.) i o. Marijan Nikić (1982.).

Kapelica Gospe od Hrasta na Priljevu smještena je na Priljevu, između starog toka Vuke i glavne ulazne aleje iz smjera Osijeka. Nekada je stajala na osami, uz veliki hrast po kojemu je dobila naziv. Ta zavjetna kapelica podignuta je 8. rujna 1892. godine. Naime, 1891. dogodilo se da je hrast na kojemu je visjela Gospina slika izgorio od zapaljenih svjećica, a Gospina slika ostala je neoštećena, pa su Vukovarci odlučili izgraditi kapelu. Rađena je po projektu budimpeštanskog arhitekta S. Möhllera kao jedno od najboljih djela vukovarskog kasnog historicizma. Uz dominirajuće oblike neoromantike u slikovitoj arhitekturi kapele primjetni su i elementi tradicijskog drvenog graditeljstva.[4]

Ova kapela pripada župi sv. Josipa Radnika. Vukovarci iz svih triju vukovarskih župa svake godine hodočaste Gospi od Hrasta pješice pjevajući marijanske pjesme i moleći sv. krunicu. Zbog mnoštva vjernika hodočasnička misa se slavi ispred same kapelice. Kako su se Vukovarci zavjetovali, hodočastili i svjedočili svoju vjeru nekoć još od davne 1914. godine tako to čine i danas na drugu nedjelju u rujnu.

Kapelica Uzvišenja sv. Križa u Općoj bolnici Vukovar je obnovljena kapelica milosrdnih sestara sv. Križa. Naime, kupnjom Maloga dvora 28. travnja 1938. godine sestre sklapaju pogodbu s Upravom grada Vukovara kojom se obvezuju izgraditi bolnicu. Nacrte za gradnju novoga paviljona i adaptacije postojećih objekata izradili su osječki arhitekti ing. Stanko Juzbašić i ing. Josip Piri. Svi su bolnički objekti bili uređeni prema suvremenim propisima i opremljeni prikladnim namještajem kao i najmodernijim aparatima i instrumentima. Bila je to jedna od najvećih bolnica u istočnom dijelu banovine Hrvatske. Na blagdan Uzvišenja sv. Križa, 14. rujna 1940. godine, bila je blagoslovljena i otvorena Opća bolnica Milosrdnih sestara sv. Križa. U kapelici unutar bolnice sestre su imale svoj redovnički molitveni život, a ta je kapelica bila otvorena i svim bolesnicima. Danas je kapelica obnovljena i u njoj se povodom Dana bolesnika u okviru blagdana Gospe Lurdske održava sveta misa.

Kapelicu Kristova uzašašća, koja se nalazi na Novom groblju u Novom Vukovaru, sagradila je obitelj Eltz kao svoju obiteljsku grobnicu 1909. godine u stilu neobaroka s elementima neoklasicizma. Nekada se nalazila u lijepo njegovanom parku oko crkvice, ali se krajolik bitno izmijenio izgradnjom športskog stadiona i okolnih stambenih zgrada. U Domovinskom je ratu potpuno uništena i danas, nažalost, zapuštena. U vlasništvu je Grada Vukovara, a nekoć je bila kapelica grofova Eltz. Oko kapelice su još i danas grobnice grofova Eltz.

Kapelica sv. Ivana Nepomuka nalazi se u parku ispred crkve i samostana, u neposrednoj blizini crve svetih Filipa i Jakova i franjevačkog samostana. Kapelica je posvećena svetom Ivanu Nepomuku, zaštitniku ribara, mlinara i vodeničara. Sagrađena je 1749. godine u baroknom stilu. Kapelica je 4,11 metara duga i 2,06 metara široka. U apsidalnoj niši je bio smješten kip sv. Ivana Nepomuka koji zbog velikog ratnog stradanja još uvijek čeka vrijeme za temeljitu obnovu, a ispred zidani oltar. Kapela je popločena ciglama, ima dva prozora sa strane i željezna vrata.[5] U Domovinskom je ratu potpuno uništena. Obnovljena je darom Tomice i Adele Vukas 2005. godine.

Kapelica svevidećeg Božjeg oka ili Kapelica BDM Dobroga savjeta nalazi se u Starom Vukovaru, u blizini Veterinarske stanice na Mitnici. Sagradili su je bračni par Terezija i Karl Seidl u znak zahvalnosti za povratak iz sibirskog zatočeništva. Sagrađena je 1916. godine u živopisnom stilu historicizma. Obnovom kapelice, zaslugom Franjevačkog samostana, u kapelicu se 16. travnja 2006. godine unosi slika Blažene Djevice Marije Dobroga savjeta čime postaje i Kapelica BDM Dobroga savjeta. Radove je izveo restaurator György Kiss 2008. godine.

 

Mala kapelica Majke Božje nalazi se na početku Ulice B. J. Jelačića 4. Kapelicu je s posvetom dao izgraditi Franz Bozda 1853. godine. Posvećena je Blaženoj Djevici Mariji, sa zavjetnom slikom koja je s vremenom nestala. Sagrađena je u ruralnom stilu i, kao i druge kapelice sličnoga tipa, unutar ograde od kovanoga željeza. Na ploči je uklesana posveta: O MARIA MUTTER MEIN LASS MICH DIR BEFOHLEN SEIN“ – „O Marijo, majko moja, Daj da ti budem odan.“[6] Obnovljena je zaslugom Franjevačkog samostana. Radove je izveo restaurator György Kiss 2008. godine.

 

Kapela Presvetog Srca Isusova na petrovačkom putu kraj „kuginog groblja“; nalazi se danas na području župe BDM Kraljice Mučenika na Sajmištu. Dali su je sagraditi vukovarski Nijemci sa „Švapskog brda“. U vrijeme izgradnje nalazila se na periferiji grada. Predaja kaže da su mnoge žrtve kuge, koja je u prošlosti harala Vukovarom, sahranjene u veliku zajedničku grobnicu u humku iza kapelice. Podignuta je 20. svibnja 1925. godine i svečano blagoslovljena u čast Presvetog Srca Isusova. Izgrađena je u stilu historicizma, a u Domovinskom je ratu teško oštećena. Godine 2001. obnovljena je zavjetom Marija Radića i Jurice Lovrinčevića te je postavljena i ploča u spomen na poginule Stjepana i Radovana Radića.

 

Kapela Majke Božje na Putu Spasa – Svakako treba spomenuti još jednu novu kapelicu koja je nastala nakon Domovinskog rata 2006. godine, a to je Kapelica spasa na Putu spasa ili „Kukuruznom putu“ koji je u jesen 1991. godine bio posljednji put kojim su Vukovarci mogli ući ili izići iz Vukovara. Mnogi su upravo na njemu ostavili svoje živote, a još više prošavši po njemu došli do željenog spasa. Kapelica se nalazi na vukovarskoj zaobilaznici između Lušca i skretanja za Bogdanovce što pripada području župe BDM Kraljice Mučenika. Kapelica je sagrađena na prijedlog branitelja koji su prošli u proboju, a zaslugom Županijskih zajednica udruga HVIDR-a, Vukovarske HVIDR-e, Luke Vukovar, Hrvatskih cesta, Kožne obuće Borovo, Općine Lopar i dr. Na kapelici stoji natpis: „Bogu na čast, poginulima u spomen i na pokoj. Hvala ti, Gospo, što si uvijek uz nas, izmoli nam raj; pakao smo prošli. Preživjeli branitelji Vukovara.“

KRIŽEVI PRIJE DOMOVINSKOG RATA

 

Zavjetno raspelo ispred samostanske crkve sv. Filipa i Jakova, potpuno uništeno i neobnovljeno. Ovo kameno raspelo ograđeno željeznom ogradom podigla je grofica Marija Eltz. Na podnožju je bilo uklesano: Ex voto 1840 – po zavjetu, a pozadi su uklesana slova M. E.  grofice.

 

 

Bećarski križ je najstariji i najveći kameni križ u Vukovaru podignut 1805. godine kao vapaj vjernika da ih očuva od kuge i bolesti. Tako i stoji u natpisu na križu: CHRISTE DOM(INE) FILI DEI VIVI MISERERE NOBIS – KRISTE SINE BOGA ŽIVOGA, SMILUJ NAM SE! Budući da se nalazi u središtu Staroga grada to se mjesto i danas naziva „Kod Bećarskog križa“. Lokalne okupacijske srpske vlasti, poradi snimanja filma, srušile su raspelo 1996. godine, a uoči Dana sjećanja na žrtvu Vukovara 2009. godine križ je ponovno postavljen zaslugom Fonda za obnovu i razvoj grada Vukovara. Novo ruho Bećarskoga križa djelo je autora Mladena Mikulina i Ivana Nestića.

 

 

 

 

 

 

 

 

Dva su križa u Ulici B. J. Jelačića obnovljena brigom domaćih vjernika: obitelji Bilić, g. Zdravka Đapića i g. Mile Bilića.

Jedan se nalazi na desnoj strani na ulasku u Ratarsku ulicu i na njemu nema nikakvog natpisa, a drugi je na lijevoj strani na ulazu u Šibensku na kojemu stoji natpis: „Klanjamo se tebi Isukrste, blagoslivamo tebe, jer si po svetome križu tvomu sviet odkupio. Na veću slavu Božju uzvisuje ovaj sveti križ stanovnici Jelačićeve ulice. U Vukovaru 7. travnja 1896. U znak zahvalnosti na slavu Božiju obnovili dr. Milutin i Micika Ticak 1941.“

Križ na razmeđi ulica Šamac i Sv. Bono postavljen je u davnini, vjerojatno iz razloga što je na tome mjestu bila crkva sv. Jurja koju su u XVI. stoljeću upotrebljavali kalvini. Stradao je u Domovinskom ratu i još uvijek stoji neobnovljen, bez raspela.

U Ulici I. G. Kovačića je Ribarskikriž, još je uvijek neobnovljen. Na njemu stoji natpis: „Bogu na slavu, ljudima u spas! Podignut 1925. godine.“

Na Starom katoličkom groblju nalazi se središnji križ pod zaštitom konzervatora; još uvijek je neobnovljen kao i mali metalni križ.

Na Novome groblju Dubrava nalazi se središnji križ koji je uvijek bio mjesto okupljanja na molitvu primjerice na blagdan Svih svetih. Križ je stradao u Domovinskom ratu, a zaslugom dobih ljudi s otoka Brača obnovljen je bračkim kamenom. Na njemu stoji natpis: „Ja sam Uskrsnuće i život, govori Gospodin: tko u mene vjeruje, neće umrijeti nikada!“ Iv 11, 25a-26

U Vukovaru je bilo i mnogo više križeva kojih danas, nažalost, više nema. Spominjemo se samo nekih. Na samome zavoju na Slaviji postojalo je jedno raspelo koje je oko 1980. godine srušeno kamionom u prometnoj nesreći. Komunističke vlasti nisu ga dale obnoviti. Nikada više nije vraćeno na svoje mjesto. Križ blizu pruge uz vukovarski stadion u današnjoj Ulici 204. vukovarske brigade podigao je vukovarski grof Eltz. Zatim je bio križ u Županijskoj ulici nasuprot Općoj bolnici, i mnogi drugi…

 NOVI KRIŽEVI

Križ na ušću – Veliki monumentalni mramorni križ, podignut u čast svim poginulim braniteljima za slobodu Hrvatske u listopadu 1998. godine na ušću rijeke Vuke u Dunav. Dar je Hrvatske ratne mornarice zbornog područja Pula. Spomenik je visok 9,5 metara i težak 40 tona. Izrađen je od bijelog bračkog kamena (križ) i pazinskog kamena (postolje), a na njemu su glagoljicom uklesani stihovi Frana Krste Frankopana: „Navik on živi ki zgine pošteno“. Autor spomenika je pulski kipar Šime Vidulin.

Križ na Memorijalnom groblju žrtava iz Domovinskog rata – Na dan Domovinske zahvalnosti, 5. kolovoza 2000. godine, podignut je i blagoslovljen veliki brončani spomen-križ žrtvama srpske agresije. Križ je djelo Đurđe Ostoja, izrađen od patinirane bronce, visok je četiri metra, u obliku otvorenog križa čiji su krakovi postavljeni na sve četiri strane svijeta. U sredini križa upaljen je vječni plamen. Križ je podiglo Ministarstvo hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata.

 

Bijeli križevi – Nijemi su svjedoci stravičnog rata i terora nad Hrvatima u Vukovaru.

Postavljeni su na mjestu masovne grobnice na Novom groblju u Vukovaru iz koje je 1998. godine ekshumirano 938 tijela žrtava srpske agresije na Vukovar.

 

Križ na Lušcu – Vukovarska gradska uprava postavila je Križ u spomen na pogibiju 59 branitelja i mještana vukovarskog prigradskog naselja Lužac u Domovinskom ratu, nedaleko središta toga naselja, na samom ulazu u Lužac od Adice. Na postolju križa stoji natpis: „U spomen tragično ubijenih 59 mještana Lušca u srpskoj agresiji 02. Studenoga 1991.“ Križ je blagoslovljen 2. studenoga 2002. godine.

Papin križnalazi seu dvorištu Franjevačkog samostanauz Pastoralni centar i Dom sv. Franje na dunavskoj strani, a dar je Hrvatske biskupske konferencije Franjevačkom samostanu. Nazivamo ga „Papinim križem“ jer ga je blagoslovio Sveti otac Ivan Pavao II. prigodom svoga prvoga posjeta Hrvatskoj na zagrebačkom hipodromu. Tako stoji i u natpisu: „Papa Ivan Pavao II. blagoslovio je ovaj križ za Vukovar u Zagrebu 11. IX. 1994.“

Novi križ u parku ispred Franjevačkog samostana podignut je i blagoslovljen 12. travnja 2008. godine, kao zavjetni križ nevinim hrvatskim žrtvama komunističkog terora u Vukovaru (12. travnja 1945.), među kojima je i otac varaždinskog biskupa mons. Josipa Mrzljaka. Podignut je zaslugom donatora iz Konavala Klesarske radionice Miha Klaić. Na njemu stoji natpis: „12. travnja 1945. – 12. travnja 2005. Nevinim hrvatskim žrtvama komunističkog terora. Hrvati Vukovara. Franjevci Vukovaru.“

9,374 total views, 1 views today