O Vukovaru

Vučedolska golubica – pronađena 1938. godine

Vučedolska čizmica – pronađena 2007. godine

O VUKOVARU
Grad Vukovar smješten je u sjeveroistočnom dijelu Republike Hrvatske, na ušću Vuke u Dunav, u zagrljaju Slavonije i Srijema. Upravo tu, u središtu Vukovara, na rijeci Vuki, prvi je nježni dodir pitome slavonske ravnice i brežuljkastog, kićenog Srijema.
Vukovar je dar svojih rijeka. Grad čudesnog suglasja europski snažnog, drevnog, širokog i širokogrudnog Dunava te zavičajne Vuke; ćudljive, prepuštene ravnici, naravi prirode i slavonskom podneblju.
Još od davnine ovaj se kraj ponosi kolijevkom jedne od najstarijih europskih civilizacija, a to je vučedolska kultura (od 3000. do 2200. godine prije Krista) koja je iznjedrila Vučedolsku golubicu (pronađena 1938.), najstariji europski kalendar „Orion“ i naposljetku Vučedolsku čizmicu (pronađena 2007).
Vukovar se nakon Domovinskog rata diže polako iz pepela, kuće se obnavljaju, ljudi se vraćaju. Istina je, ništa više nije kao nekada. Ali, oni koji su pognutih glava ispraćeni četničkim pjesmama, prognani iz grada prije dvadesetak godina, vratili su se i još se vraćaju. I potvrđuju da je legendarni vukovarski novinar Siniša Glavašević bio u pravu kad im je na odlasku u progonstvo, prije nego li su ga krvnici mučki ubili, proročki poručio: A Grad? Za nj ne brinite. On je sve vrijeme bio u vama, samo skriven, da ga krvnik ne nađe. Grad – to ste vi!

Siniša Glavašević

Priča o gradu

Odustajem od svih traženja pravde, istine, odustajem od pokušaja da ideale podredim vlastitom životu, odustajem od svega što sam još jučer smatrao nužnim za nekakav dobar početak, ili dobar kraj. Vjerojatno bih odustao i od sebe sama, ali ne mogu. Jer, tko će ostati ako se svi odreknemo sebe i pobjegnemo u svoj strah? Kome ostaviti grad? Tko će mi ga čuvati dok mene ne bude, dok se budem tražio po smetlištima ljudskih duša, dok budem onako sam bez sebe glavinjao, ranjiv i umoran, u vrućici, dok moje oči budu rasle pred osobnim porazom?
Tko će čuvati moj grad, moje prijatelje, tko će Vukovar iznijeti iz mraka?
Nema leđa jačih od mojih i vaših, i zato, ako vam nije teško, ako je u vama ostalo još mladenačkog šaputanja, pridružite se. Netko je dirao moje parkove, klupe na kojima su još urezana vaša imena, sjenu u kojoj ste istodobno i dali, i primili prvi poljubac – netko je jednostavno sve ukrao jer, kako objasniti da ni Sjene nema? Nema izloga u kojem ste se divili vlastitim radostima, nema kina u kojem ste gledali najtužniji film, vaša je prošlost jednostavno razorena i sada nemate ništa. Morate iznova graditi. Prvo, svoju prošlost, tražiti svoje korijenje, zatim, svoju sadašnjost, a onda, ako vam ostane snage, uložite je u budućnost. I nemojte biti sami u budućnosti. A grad, za nj ne brinite, on je sve vrijeme bio u vama. Samo skriven. Da ga krvnik ne nađe. Grad – to ste vi.

Razrušeni (1991) i obnovljeni grad (2005).

  

Šime Strikoman – Milenijske fotogorafije 123 (Vučedolska golubica)  i 124 (Vučedolska čizmica)

 

 

2,721 total views, 4 views today